Turci u Njemačkoj čine najveću nacionalnu manjinu u zemlji. U njemačke zemlje počeli su dolaziti 60-ih godina prošlog stoljeća u potrazi za poslom, te su u samo nekoliko desetljeća na području SR Njemačke formirali čitavu dijasporu sa očuvanom kulturnom tradicijom, jezikom i vjerom.
Povijest turske dijaspore u Njemačkoj
Povijest nastanka turske dijaspore u Njemačkoj počinje sporazumom o primanju turskih državljana kao privremenih radnika, potpisanim 1961. godine. U poslijeratnom razdoblju Njemačkoj je prijeko trebala jeftina radna snaga, pa je počela izdavati radne vize građanima zemalja sa slabim gospodarstvom u to vrijeme.
Uz Turke su pozvani državljani Italije, Španjolske i Grčke. No, ako je tijekom nekoliko desetljeća razina gospodarstva u drugim zemljama porasla i radnici na određeno vrijeme su se vratili u domovinu, mnogi turski gastarbajteri odlučili su ostati u Njemačkoj.
S vremenom je njemačka vlada uvela zakone koji dopuštaju radnicima migrantima da se ponovno spoje sa svojim obiteljima. Zbog toga mnogi Turci još uvijek odlaze u Njemačku raditi, a zatim ostaju u Njemačkoj i prevoze svoje žene i djecu u zemlju.
Broj Turaka i njihova rasprostranjenost
Turci čine otprilike jednu četvrtinu svih stranih imigranata u zemlji. Ako je 1961. godine u Njemačku dolazilo raditi oko 8.000 Turaka, onda je prema rezultatima popisa stanovništva 2021. njihov broj već iznosio više od 1,5 milijuna. Pritom se u popisnim podacima uzimaju u obzir samo oni imigranti koji imaju tursko državljanstvo. Osim njih, njemačko državljanstvo dobilo je oko 1,3 milijuna ljudi.
Dakle, ukupno je broj turske populacije u Njemačkoj gotovo 3 milijuna ljudi.
60% imigranata iz Turske odlazi u velike gradove, ostali u male gradove. Savezne države koje su najviše naseljene Turcima su Baden-Württemberg i Sjeverna Rajna-Vestfalija.
Većina Turaka može se naći u industrijskim gradovima kao što su Stuttgart, München, Frankfurt na Majni, Dusseldorf, Mannheim, Köln, Mainz, kao i u Berlinu. U glavnom gradu, imigranti iz Turske uglavnom se naseljavaju u četvrtima Neukölln i Kreuzberg. Potonji se, inače, čak počeo zvati Mali Istanbul.
Kulturne razlike
Kulture Njemačke i Turske donekle su sukobljene. Većina doseljenika iz Turske na teritoriju Njemačke poštuje tursku tradiciju i pridržava se temelja zemlje porijekla. Ako je prva generacija Turaka koja je došla raditi u poslijeratnom razdoblju, uglavnom, bila okružena samo predstavnicima svoje etničke skupine, onda se druga i treća generacija već moraju sve više upoznavati s njemačkom kulturom. Snažan njemački utjecaj utječe na studiranje i rad, ali Turci i dalje održavaju svoju kulturu kod kuće.
U obitelji i u komunikaciji sa susjedima turski govor ostaje glavni. Turski je drugi jezik po broju govora u Njemačkoj. U nekim su regijama nastava na ovom jeziku uključena u obvezni školski kurikulum, ali u većini slučajeva mogućnost učenja je opcija.
Usmeni turski govor doživljava dramatične promjene zbog činjenice da su mnogi useljenici u njemu počeli koristiti njemačke sintaktičke i gramatičke konstrukcije.
Druga i treća generacija Turaka i dalje govore svojim materinjim jezikom, ali s njemačkim naglaskom, utkajući u svoj govor lokalni dijalekt. Ljudi iz socijalno ugroženih slojeva, naprotiv, u svom njemačkom govoru mnoge riječi zamjenjuju analogama iz turskog i arapskog jezika.
Glavno obilježje koje ukazuje na razliku u mentalitetu Turaka i Nijemaca je vjera. Turski imigranti čine najveći dio muslimana u Njemačkoj (63,2% svih muslimana u zemlji bilo je 2009. godine). Njemački Turci pridaju veliku važnost pitanju vjere, ne toliko u pogledu same vjere, koliko u smislu nacionalne samoidentifikacije.
Problem integracije
Integraciju Turaka u Njemačkoj prate i neki problemi povezani s prilagodbom ovog naroda njemačkom životu. Glavni razlozi koji otežavaju proces integracije su:
- značajne razlike u mentalitetu turskih i njemačkih građana, očuvanje turskih običaja i nacionalne samoidentifikacije;
- nedostatak mogućnosti brze promjene društvenog statusa u njemačkom društvu;
- lojalna vladina politika Njemačke prema manje integriranim etničkim skupinama;
- nedostatak posla za većinu supruga turskih radnika, što im ne daje priliku da se pridruže njemačkoj kulturi;
- Turci najradije vjenčaju svoje sunarodnjake u Turskoj, a zatim ih dovedu u Njemačku. Nespremnost na brak s Njemicama dovodi do činjenice da se nacionalni običaji čuvaju unutar obitelji i nastavljaju razvijati u budućim naraštajima;
- mogućnost dobivanja njemačkog državljanstva za djecu rođenu u turskim obiteljima. To osigurava socijalne beneficije, što Turke ne motivira na integraciju;
- pristup turskoj televiziji, radiju, novinama i tako dalje.
Politički angažman
Budući da je prva generacija Turaka koja je došla u Njemačku svoj boravak ovdje doživljavala kao privremen, njemačka politika ih je malo zanimala. Osim toga, do sada većina imigranata zadržava tursko državljanstvo i više ih zanima politika u Turskoj nego u Njemačkoj.
Međutim, nedavno se među imigrantima iz Turske počeo pokazivati određeni interes za lokalnu politiku. To se uglavnom očituje u privrženosti Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD) zbog njezina stava o naturalizaciji i imigrantima. Neki njemački građani turskog podrijetla počeli su se pridruživati redovima parlamentaraca.
Zaključak
Povijest turskog naroda u Njemačkoj započela je sredinom 20. stoljeća. Tada je njemačka vlada pozvala strane radnike na privremeni rad u tvornicama i pogonima. No, produljen je rok prvobitno navodnog privremenog rada, mnogi od useljenika doveli su svoje obitelji u SR Njemačku i ovdje uredili svoj život.
Dugi niz desetljeća imigranti iz Turske nisu se uspjeli integrirati u njemačko društvo iz mnogo razloga. Dakle, Turci čine najveću stranu dijasporu na području Savezne Republike Njemačke.
