Kao i svaka druga razvijena zemlja, Finska ima dobro uhodane mehanizme međunarodne zaštite. Svatko tko je suočen s prijetnjom nezakonitog progona ima pravo zatražiti humanitarni status od Finaca. Uzimajući u obzir posebnosti zakonodavstva ove sjevernoeuropske zemlje, međunarodna zaštita uključuje azil, status izbjeglice, pa čak i politički azil u Finskoj. Tko ima pravo tražiti humanitarnu zaštitu, kako je dobiti i što naknadno daje?
Kome Finska odobrava međunarodnu zaštitu
Svatko tko se odluči preseliti u drugu zemlju potencijalni je imigrant. Imigracija je informiran i dobrovoljan potez. Jedna od najprikladnijih za imigrante iz zemalja ruskog govornog područja je sjevernoeuropska Finska. Lokalno migracijsko zakonodavstvo predviđa mnogo razloga za prihvat stranaca, a sami Finci aktivno privlače migrante iz inozemstva.
Jedan od razloga je davanje međunarodne zaštite i, sukladno tome, azil. Možda to nije najispravniji način, jer sam koncept zaštite pretpostavlja postojanje neke vrste prijetnje u odnosu na njezinog podnositelja. Ali u isto vrijeme, azil ima niz prednosti, jer daje pravo na smještaj, hranu, smještaj, pa čak i malu materijalnu pomoć. O pravima tražitelja azila govorit ćemo nešto kasnije, dok ćemo se zadržati na uvjetima.
Dakle, u skladu s odredbama poglavlja 6. Zakona br. 301/2004 od 30. travnja 2004. "O strancima" (Ulkomaalaislaki, u daljnjem tekstu - Zakon br. 301/204), međunarodna zaštita na finskom teritoriju pruža se u nekoliko oblika, uključujući:
- Azil u Finskoj (Turvapaikka Suomessa).
- Dodatna zaštita (Toissijainen suojelu).
- Prihvat i distribucija UNHCR-ovih izbjeglica po kvotama (Pakolaiskiintiö).
Azil u Finskoj
Azil (Turvapaikka) je glavni oblik međunarodne zaštite koji se primjenjuje u skladu sa § 87. Zakona br. 301/2004. Odobreno je na temelju Konvencije UN-a o izbjeglicama.
Pravo na humanitarni status imaju osobe koje podnose zahtjev za azil zbog opravdane prijetnje progonom na teritoriju svoje zemlje stalnog prebivališta, ako prijetnja nastaje na temelju rasne, vjerske, nacionalne, jezične ili npr. političko neprijateljstvo. Važan uvjet za to je nedostatak zaštite od države nacionalnosti.
Razlozi za priznavanje prijetnje progonom kao stvarne, prema § 87a zakona, mogu biti činjenice koje po svojoj prirodi ozbiljno krše ljudska prava, uključujući:
- fizičko, psihičko ili seksualno zlostavljanje tražitelja azila;
- primjena mjera administrativne ili druge pravne prisile, uključujući i tijela za provedbu zakona, ako te mjere diskriminiraju podnositelja zahtjeva ili su u načelu diskriminirajuće;
- diskriminatorno uznemiravanje ili kažnjavanje;
- oduzimanje prava na žalbu protiv odluka državnih tijela koje dovode do diskriminatornih kazni;
- kazneni progon zbog prigovora savjesti na služenje vojnog roka u tekućim sukobima u kojima se mogu počiniti nepolitička kaznena djela;
Priroda progona igra važnu ulogu, kao što je detaljno navedeno u § 87b Zakona br. 301/2004:
- progon po podrijetlu je progon uzrokovan bojom kože, nacionalnošću, etničkom pripadnošću;
- vjerski progon se definira kao progon na temelju teističkih, neteističkih ili ateističkih uvjerenja, vjerskih praksi, djela, izražavanja stajališta, grupnog ponašanja i pridržavanja vjerskih pravila;
- progoni koji su nastali na temelju državljanstva, njegove odsutnosti, bipatizma, na temelju kulturnih, etničkih ili jezičnih veza smatraju se građanskim;
- Politički progon je progon zbog mišljenja, misli i uvjerenja, kritika potencijalnih progonitelja, kao i njihovih metoda.
U ocjeni gore navedenih činjenica i da li se podnositelj zahtjeva osjećao ugroženim progonom, nije važno ima li podnositelj zahtjeva stvarno karakteristike progona (tj. ispovijeda progonjenu vjeru, govori jezik ili određeni politički stav), sve dok progon traje mjesto.
Dodatna zaštita
Sekundarni tip humanitarnog statusa je supsidijarna zaštita (Toissijainen suojelu). Prema § 88 Zakona br. 301/2004, može se odobriti strancima koji nemaju razloga za davanje azila, ali ako se vrate u svoju zemlju stalnog boravka, riskiraju da budu izloženi ozbiljnoj opasnosti. Na primjer, ako im prijeti:
- smrtna kazna;
- neljudski ili dostojanstveni sadržaji, oblici kažnjavanja ili mučenja;
- rizik od proizvoljnog nasilja u vezi s međunarodnim ili unutarnjim sukobom koji se odvija na teritoriju.
Preseljenje izbjeglica na osnovi kvota
Treća vrsta zaštite su izbjegličke kvote (Pakolaiskiintiö). Prema § 90. zakona, Finska prihvaća UNHCR-ove izbjeglice i druge strance kojima je potrebna međunarodna zaštita za preseljenje na njezin teritorij. Broj izbjeglica koje su Finci spremni prihvatiti utvrđuje se godišnje, ovisno o proračunskim mogućnostima. Primjerice, za 2021. lokalno Ministarstvo unutarnjih poslova odobrilo je kvotu od 750 ljudi iz Sirije i Konga.
Mnoge internetske publikacije šire informacije da je u Finskoj moguće dobiti i politički azil. Zapravo, ovo je pogrešna informacija: kao takvo, finsko zakonodavstvo ne predviđa politički azil.
No, kao što smo već naveli, jedan od razloga za davanje azila može biti politički progon i represija.
Prava i obveze tražitelja azila
Uvjeti za prihvat izbjeglica i tražitelja azila u Finskoj ne razlikuju se puno od onih u drugim zemljama. Status primatelja međunarodne zaštite omogućuje uživanje maksimalnih pogodnosti potrebnih za normalan život u zemlji.
Dakle, tražitelji azila koje Finci prihvate imaju pravo na:
- objektivno razmatranje njihove primjene, pružanje potrebne pravne pomoći i tumača;
- boravak u Finskoj do donošenja konačne odluke, stambeno zbrinjavanje;
- slobodno kretanje unutar schengenskog prostora na temelju boravišne dozvole/stalnog boravka;
- primanje materijalne pomoći, sredstava za hranu;
- besplatno zapošljavanje bez dopuštenja i tako dalje.
Osim prava, podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu nameće se i niz odgovornosti. Uključujući ih:
- nemaju pravo na putovanje u zemlju porijekla, inače će humanitarni status biti poništen;
- dužni su se pridržavati finskog zakona;
- moraju biti prijavljeni u prihvatnom centru, čak i ako žive u privatnom smještaju;
- moraju živjeti u općini u koju su raspoređeni i tako dalje.
Postupak azila u Finskoj
Za dobivanje statusa izbjeglice u Finskoj, podnositelj zahtjeva mora proći standardnu proceduru. Skrećemo pozornost na važne točke koje potencijalni prijavitelj treba zapamtiti:
- Zahtjev za azil ne može podnijeti stranac iz inozemstva (npr. putem veleposlanstva ili putem e-pošte), za to se mora pojaviti na teritoriju ili barem na granici s Finskom.
- Druga važna točka je djelovanje Lublinskog sporazuma. Prema njegovim normama, pitanje dodjele trebala bi razmotriti država EU u koju je podnositelj zahtjeva za humanitarni status ušao prva.Odnosno, da bi se pitanje moglo razmatrati u Finskoj, ta zemlja mora biti prva od zemalja EU u koju je stranac ušao.
- Zahtjev za humanitarni status mora se podnijeti odmah po ulasku u zemlju. Iznimke su slučajevi kada su razlozi za dobivanje azila nastali već u vrijeme boravka u Finskoj ili kada su postojali uvjerljiviji razlozi za kasniji zahtjev.
- Prilikom razmatranja zahtjeva ne uzima se u obzir samo zemlja iz koje se vrši iseljavanje, već i zemlja iz koje je podnositelj zahtjeva stvarno stigao. Dakle, ako treću zemlju iz koje je podnositelj zahtjeva stigao u Finsku Finci smatraju sigurnom, smatra se da je ondje mogao podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, pa to može postati razlog za odbijanje.
Sada je vrijeme da se razmotri postupak za dobivanje međunarodne zaštite. Pravila dostave propisana su odredbama §§ 94-104 Zakona br.301/2004.
Prema njima, postupak za potencijalnog podnositelja zahtjeva uključuje:
- Dolazak u Finsku i obavještavanje nadležnih tijela o svojoj namjeri da podnesete zahtjev za azil. Podsjetimo, moraju biti obaviješteni što je prije moguće nakon dolaska u Finsku. To se može učiniti ili odmah pri prelasku granice – izražavanjem želje graničarima ili nakon dolaska na odredište – u lokalnoj policijskoj postaji.
- Dostavljanje biometrijskih podataka. Po primitku obavijesti o namjeri traženja azila, granični službenici ili policijski službenici dužni su odmah registrirati podnositelja zahtjeva. Moraju prikupiti sve relevantne podatke o njemu, uzeti otiske prstiju, uzorke potpisa i fotografirati ga te izvršiti provjere u sustavu SIS-a.
- Smještaj u prihvatnom centru. Nakon registracije, podnositelji zahtjeva se smještaju u prihvatni centar. Ako zahtjev podnosi cijela obitelj, može se smjestiti u posebnu prostoriju prihvatnog centra. Obitelj neće nužno biti u njemu stalno: moguće je premjestiti se u drugi centar ili živjeti u privatnom stanovanju, ako si to podnositelj zahtjeva može priuštiti.
- Polaganje intervjua. Nakon obrade zahtjeva, Služba za migracije (Maahanmuuttoviraston vastuulle) će samostalno odrediti termin razgovora i o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva putem prihvatnog centra, uz odgovarajući poziv. Na njemu će tražitelj azila, uz nazočnost tumača (a po potrebi i odvjetnika) odgovarati na pitanja o svojoj situaciji, objasniti razloge podnošenja zahtjeva, govoriti o progonu i prijetnjama u svojoj domovini te potvrditi navedeno činjenice s dokumentima. Ako nema materijalnih dokaza, dopušteno je usmeno iznošenje činjenica. Prema §97a zakona, cijeli se postupak razgovora odvija uz audio i video snimanje, a sam razgovor se snima u protokol. Kopija se naknadno prosljeđuje podnositelju zahtjeva.
- Čeka se odluka. Vrijeme obrade zahtjeva i donošenja odluke je u svakom slučaju individualno. Preliminarna procjena razdoblja pregleda bit će objavljena na samom intervjuu, međutim, s velikom vjerojatnošću, taj rok može kasniti. Ovu uslugu možete koristiti za preliminarni izračun vremena pregleda. Dok čeka na odluku, podnositelj zahtjeva može ostati u prihvatnom centru.
- Dobivanje rješenja. Kada migracijsko tijelo donese konačnu odluku, podnositelj zahtjeva će o tome biti sigurno obaviješten na svom materinjem jeziku ili jeziku koji razumije. U slučaju pozitivne odluke, podnositelj zahtjeva dobiva status izbjeglice (ili primatelja supsidijarne zaštite) koji vrijedi 4 godine s mogućnošću produljenja.
Zašto mogu odbiti
Azil se može odbiti. Zakon dopušta migracijskim tijelima da odbiju podnositelje zahtjeva koji:
- osnovano su osumnjičeni za zločine protiv mira i čovječnosti ili ratne zločine;
- osumnjičeni su za nasilne zločine nepolitičke prirode, priznate finskim kaznenim pravom, ako su počinjeni prije dobivanja humanitarnog statusa;
- uhvaćeni u postupcima suprotnim postupcima i načelima UN-a;
- dao lažne podatke, dostavio krivotvorene dokumente;
- došao iz sigurne zemlje porijekla ili sigurne treće zemlje.
Zakon dopušta podnositeljima zahtjeva da se žale Upravnom sudu u mjestu svog prebivališta u roku od 14 dana od primitka odbijanja. U slučaju negativne odluke suda, dopušteno je podnijeti tužbu Vrhovnom upravnom sudu. Ako i on odbije, stranac je dužan napustiti Finsku.
Kada podnositelj zahtjeva nema sredstava za napuštanje zemlje, ima pravo zatražiti pomoć u tu svrhu. U tom slučaju država će financirati odlazak.
Podobnost kandidata za zapošljavanje
Za Ruse koji traže azil u Finskoj, omogućena je mogućnost zapošljavanja bez dodatne dozvole i prije nego što migracijska vlast donese odluku o tome. Prilika za plaćeni posao javlja se podnositelju zahtjeva:
- tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, ako je podnositelj zahtjeva za humanitarni status predočio originalne dokumente kojima se dokazuje njegov identitet;
- šest mjeseci nakon podnošenja zahtjeva, ako takvi dokumenti nisu dostavljeni.
Ako je podnositelj zahtjeva uspio dobiti stalni posao, ima pravo podnijeti zahtjev za dozvolu boravka na temelju zaposlenja, iako to nije potrebno ako ima status izbjeglice.
Poslodavac je, međutim, dužan povremeno provjeravati ima li radnik pravo na zapošljavanje, čime se daje status izbjeglice ili tražitelja azila. Ako taj status istekne ili je donesena negativna odluka, a status izbjeglice nije odobren, migrant je dužan o tome obavijestiti svog poslodavca. Prethodno pravo na rad ostaje na snazi do donošenja konačne odluke, uključujući žalbu i kasaciju. Trajno pravo vrijedi za cijelo vrijeme trajanja azila.
Smještaj u prihvatnim centrima
Odmah nakon registracije osoba kao tražitelja azila, sukladno čl. 16. Zakona br. 746/2011, prelaze u prihvatne centre za izbjeglice. Uvjeti smještaja nužno će uzeti u obzir spol, dob i druge karakteristike podnositelja zahtjeva. Ako cijela obitelj zatraži zaštitu, mogu se smjestiti u društveni centar.
Kandidati se u pravilu i prije intervjua smještaju u tzv. tranzitni centar. Nakon što se podnositelji zahtjeva, u pravilu, premještaju u stalni prihvatni centar, već prije donošenja odluke.
Zakonodavstvo dopušta potencijalnim izbjeglicama da žive u privatnom smještaju, primjerice kod rodbine ili u iznajmljenom stanu, ali još uvijek moraju biti prijavljeni u prihvatnom centru.
Izbjeglički kamp omogućuje onima kojima je potrebna zaštita da dobiju potrebnu socijalnu pomoć, uključujući:
- neophodna medicinska njega;
- psihološka ili pravna pomoć;
- stalna hrana ili sposobnost samostalnog pripremanja hrane;
- kućanske usluge, osobito korištenje kupaonica, praonica rublja;
- usluge prevođenja;
- obrazovno i profesionalno usmjeravanje i tako dalje.
Mjesečna plaća
Osim stambene i socijalne pomoći, tražitelji azila mogu podnijeti zahtjev i za novčanu pomoć namijenjenu “za osnovne potrebe”. Izdaje se u obliku takozvanog gotovinskog računa ili se prenosi na prepaid karticu.
Visina pomoći ovisit će o dobi, sastavu obitelji, drugim prihodima ili zaposlenju. Napominjemo da se naknada ne dodjeljuje automatski, već se dodjeljuje na temelju zahtjeva osobe koja se nalazi u prihvatnom centru. Maloljetnici dobivaju i gotovinu za osnovne potrebe, ali su njihove naknade znatno niže.
Tablica u nastavku pomoći će vam da shvatite iznos naknade na snazi tijekom 2021. godine.
| Nema obroka u prihvatnom centru | Uz obroke u prihvatnom centru | |
|---|---|---|
| Majka ili samohrani otac | 312,23 € | 91,52 eura |
| Obitelj s djetetom | 199,18 € | 59,21 € |
| Odrasli | 263,78 € | 75,36 eura |
| Djeca mlađa od 16 godina | * | 26,92 € |
| Djeca 16-17 godina | * | 48,44 € |
Ako članovi obitelji imaju posebne potrebe, imaju pravo na dodatnu novčanu pomoć. U svakom slučaju, svaki slučaj se razmatra pojedinačno.
Spajanje obitelji izbjeglica
Nakon službenog dobivanja statusa izbjeglice, a samim tim i dobivanja boravišne dozvole u Finskoj, stranac ima pravo ponovno se spojiti sa svojom obitelji. Svatko tko trenutno živi na finskom teritoriju dobiva status “obiteljskog sponzora” (perheenkokoajaksi), a članovi njegove obitelji imaju pravo preseliti se u Finsku.
Da bi to učinili, trebat će im boravišna dozvola na temelju obiteljskih veza (oleskelulupaa perhesuhteen perusteella). Bez boravišne dozvole, članovi obitelji izvan EU mogu posjetiti Finsku samo do 90 dana, ali za to će morati dobiti vizu za posjet.
Pravo na obiteljsku boravišnu dozvolu imaju:
- bračni drug ili registrirani partner ako su u braku (partnerstvu) ili imaju zajedničko dijete dvije godine;
- maloljetna i nevjenčana djeca izbjeglice, odnosno roditelji/staratelji djeteta, ako se takav maloljetnik nalazi na finskom teritoriju;
- bilo koje rodbine ako potpuno ovise o članu obitelji koji živi u Finskoj.
Odgovornost je obiteljskog sponzora osigurati raspoloživost potrebnih sredstava za potporu ponovno okupljenoj obitelji.
Stalni boravak i državljanstvo za izbjeglice
Kada stranac dobije status izbjeglice od finskih vlasti, on automatski stječe dugotrajnu boravišnu dozvolu koja vrijedi za vrijeme trajanja humanitarnog statusa.
Nakon isteka razdoblja od 4 godine, ako je boravak na finskom teritoriju bio neprekinut, u skladu sa § 56 Zakona br. 301/2004, migrant ima pravo podnijeti zahtjev za dozvolu stalnog boravka. Napominjemo da je ovo opće razdoblje potrebno za dobivanje stalnog boravka - postoje i drugi načini useljenja putem kojih također možete dobiti trajnu dozvolu.
Nakon što u zemlji živi najmanje 5 godina, stranac stječe pravo podnijeti zahtjev za državljanstvo. Važno je napomenuti da odbrojavanje tog razdoblja počinje od datuma podnošenja zahtjeva za azil.
Kako bi dobio finsku putovnicu, podnositelj zahtjeva mora biti punoljetan, neosuđivan, bez zabrane ulaska, posjedovati potrebne jezične vještine i imati dovoljna primanja.
Zaključak
Uzimajući u obzir sve navedeno, još jednom želimo skrenuti pozornost čitatelja na glavne točke:
- Finska ima 3 vrste međunarodne zaštite: azil, supsidijarnu zaštitu i izbjegličke kvote UNHCR-a;
- kao takav, u zemlji nema političkog azila, ali je jedan od razloga za davanje općeg azila progon iz političkih razloga;
- zahtjev za azil može se podnijeti samo s područja Finske, ne može se poslati putem veleposlanstva, e-mailom ili na drugi način;
- izbjeglički status u zemlji pruža brojne prednosti: pravo na život, smještaj u prihvatnom centru, socijalnu pomoć, pa čak i beneficije;
- Izbjeglica automatski dobiva boravišnu dozvolu s pravom na rad, prema kojoj može dobiti stalni boravak i pozvati rodbinu u zemlju radi spajanja obitelji.
