Službeni jezik Savezne Republike Njemačke, prema ustavu, u području obrazovanja, kulture, uredskog rada i znanosti je njemački. Međutim, malo je vjerojatno da će neiskusni turist moći na uho odrediti koji jezik se govori u Njemačkoj. Svaka zemlja ima svoj dijalekt, a češće nekoliko odjednom. Zajedno s književnim dijalektima koriste se nisko-, srednje- i visokonjemački dijalekti. Na ulicama nekih gradova čisti, službeni njemački praktički se ne nalazi, jer je na teritoriju države rasprostranjeno više od 150 različitih varijanti jezika.
Jedan za milijune
Višenacionalna Njemačka je dom za 80 milijuna ljudi. U posljednjih nekoliko desetljeća zemlja je aktivno prihvaćala migrante, što je dovelo do pojave brojnih skupina nacionalnih manjina. Ipak, danas 95% stanovništva u Njemačkoj govori književni njemački (Hochdeutsch). Rasprostranjen je i izvan države, a drugi je najpopularniji u Europskoj uniji.
Podrijetlo njemačkog jezika povezuje se s protogermanskim, koji se prije toga izdvajao iz germanske skupine zbog promjena u fonetici i morfologiji.
Filolozi smatraju da je formiranje visokonjemačkog jezika, koji je postao jedan od temelja za književnu verziju, završeno u 17. stoljeću, u vrijeme Goethea, Adelunga i braće Grimm.
Oni nisu samo pisali na njemačkom, već su i sastavljali rječnike. Do 20. stoljeća koristilo se gotičko pismo, europski stilovi počeli su se pojavljivati u 19. stoljeću, ali neslužbeno.
Na sjeveru zemlje, Hochdeutsch se uspostavio kao jezik vlasti i obrazovanja tijekom reformacije. Toliko se razlikovao od lokalnog dijalekta da ga je s vremenom uspio istisnuti. Iz praktičnih razloga, sve je više Nijemaca preferiralo Hochdeutsch za uspješno studiranje.
U 21. stoljeću većina stanovništva sjeverne Njemačke više ne govori dijalektom svojih predaka, a stanovnici centra i juga zadržali su dijalekte. Bili su vrlo slični službenoj književnoj verziji, pa su se mogli slagati. Za osobe s problemima sluha i govora postoji njemački znakovni jezik za gluhe.
Značajke svakodnevnog govornog jezika
Svakodnevni razgovorni oblik književnog jezika što je bliži svakodnevnim situacijama, razumljiv je svim građanima bez iznimke, neformalan je, obiluje posebnim kraticama, uzvicima i riječima namijenjenim olakšavanju komunikacije.
Svakodnevni jezik nije dijalekt, iako na njega mogu utjecati i službeni i teritorijalni jezici. Na primjer, poznata je bavarska verzija govornog jezika. Primjer svakodnevne kolokvijalne verzije ustaljene fraze "das habe ich nicht ..." može se nazvati takvim izgovorom "det hack ni (ch) ...".
Kolokvijalni vokabular prilagođen je tempu govora, situacijama kada govornik želi reći puno i brže. U pravilu se svakodnevni oblici vrlo lako šire, a osoba koja se preselila u drugi grad uskoro će usvojiti sve značajke govorne verzije jezika.
U Njemačkoj žive etničke skupine koje su sačuvale svoju tradiciju i jezike. Na primjer, Turci. Oni poštuju svoju tradiciju i ne žene se Njemicama. Više o životu Turaka u Njemačkoj pročitajte ovdje.
Tamo gdje dolazi do posuđivanja stranih riječi i njihove prilagodbe njemačkom jeziku, lingvisti bilježe pojavu dodatnih jezičnih varijacija - sociolingvističkih pojava. Prema riječima stručnjaka, oni potvrđuju da se jezik razvija.
Istovremeno, u većini slučajeva stranac dobiva priliku naučiti ovu vrstu njemačkog samo na jedan način - komunicirajući s ljudima koji žive na tom području.
Podjela na dijalektne zone
Složeni dijalekti njemačkog jezika nastali su pod utjecajem zapadnogermanskih plemena, Franaka, Sasa, Alemana i Friza. Do sada ne postoji klasifikacija s kojom bi se svi filolozi složili.
Granice širenja dijalekta stručnjaci označavaju pomoću izoglosa - posebne crte na jezičnoj karti.
U Njemačkoj, najmasovniji pojas povezuje Düsseldorf, Magdeburg i Frankfurt na Odri. Cijelu državu dijeli na dva glavna dijalektna područja: u južnom dijelu Njemačke govore na visokonjemačkim dijalektima, na sjeveru - na niskonjemačkom. U Berlinu, na primjer, govore dijalektom koji se zove "berlinski naglasak".
Druga linija prolazi rutom Strasbourg - Heidelberg i Plauen, dijeleći visokonjemačko područje na dvije manje zone, među kojima su, na primjer, južnonjemački dijalekti, koji nisu toliko rasprostranjeni.
Ne smijemo zaboraviti na dijalekte vezane za središnju Njemačku. Na primjer, saksonski dijalekt njemačkog jezika raširen je u Saskoj i pograničnim zemljama (bivši DDR). A na suvremenim teritorijima likvidirane FRG-Sjeverne Rajne-Vestfalije - 19 različitih dijalekata funkcionira odjednom, uglavnom bez miješanja jedan s drugim.
Područja primjene Hochdeutsch
Njemački je trinaesti jezik u svijetu po broju izvornih govornika i govornika. Aktivno se proučava u Njemačkoj i inozemstvu. Prema odredbama ustava zemlje, književna verzija se koristi u srednjim i visokim obrazovnim ustanovama, u poslovnim dokumentima, većina medija emitira na književnom njemačkom jeziku. Svi ispiti se polažu na službenom njemačkom jeziku, na njemu se obavlja komunikacija između države i pojedinaca, podnose izjave i izdaju potvrde.
Nacionalne osobitosti jezika izvan Njemačke
Nacionalne varijante jezika su varijante njemačkog jezika uobičajene u zemljama njemačkog govornog područja. Uzimaju u obzir lokalne posebnosti vokabulara, gramatike i fonetike, no ne smatraju se književnim. Filolozi identificiraju opcije na temelju dva čimbenika - prisutnosti općih pravila na snazi u cijeloj državi, bez obzira na dijalektalna pravila, i rasprostranjenosti u zemlji njemačkog govornog područja.
Prema tim kriterijima, filolozi su na kraju identificirali tri varijante njemačkog jezika:
- Bundesdeutsch u Njemačkoj (visokonjemački),
- varijanta njemačkog u Austriji,
- švicarski njemački.
U Lihtenštajnu i Belgiji nisu formirane naddijalektalne nacionalne varijante, koriste se ili nestandardizirani dijalekti ili službeni jezik. U Luksemburgu je službeni Bundesdeutsch.
Zemlje njemačkog govornog područja
Ispostavilo se da susjedne zemlje Njemačke djelomično govore njemački. Neki od njih, osim njemačkog, imaju i svoj jezik, drugi koriste svoj oblik njemačkog.
| Zemlja | Oblik jezika | Razlog širenja |
|---|---|---|
| Njemačka | Bundesdeutsch (visokonjemački) | Povijesna domovina. |
| Austrija | austrijski njemački (nacionalni) | U različito vrijeme Austrija je bila dio državnih entiteta u kojima se koristio njemački. |
| Švicarska | švicarski njemački | Povijesna domovina Helveta (keltsko pleme), bila je dio nekih država njemačkog govornog područja. |
| Belgija | Jedan od službenih jezika je njemački književni jezik koji se koristi u Njemačkoj. | Istočni kantoni bili su nezavisni do osamnaestog stoljeća, a zatim su postali dio Pruske. Nakon rata Njemačka je ove teritorije vratila Belgiji kao plaćanje gubitaka u Drugom svjetskom ratu. |
| Lihtenštajn | Njemački Bundesdeutsch priznat je kao jedan od službenih jezika | Rasprostranjenost jezika temelji se na njegovom zemljopisnom položaju - između Austrije i Švicarske nalazi se mala kneževina. |
| Luksemburg | Službenik je Bundesdeutsch | Prije neovisnosti bio je dio Njemačke konfederacije. |
Hajde da rezimiramo
Uloga njemačkog jezika u 2021. teško se može precijeniti, mnoga službena događanja u svijetu politike, sporta ili kulture održavaju se na njemačkom jeziku. Širenju jezika pridonijeli su povijesni događaji, sukobi, migracije stanovništva i neki drugi čimbenici. Osim toga, državne vlasti provode niz mjera namijenjenih zaštiti njemačkog jezika od invazije, odumiranja i preobrazbe pod utjecajem skupina govornika drugih jezika. Jezična politika Njemačke postala je posebno aktualna posljednjih godina u kontekstu aktivnih migracija.
