Berlinski zid je najpoznatija granična utvrda u povijesti 20. stoljeća. Ova ograda postala je simbol podjele dvaju svjetova i cijepanja Europe na suprotstavljene političke blokove. Do danas duh Berlinskog zida proganja svijet.
Što je dovelo do pojave Berlinskog zida
Izgradnja Berlinskog zida izravna je posljedica globalne konfrontacije koja je započela nakon Drugog svjetskog rata. Ova konfrontacija je u javnosti poznata kao Hladni rat. Razmislite kako su se odvijali događaji koji su doveli do izgradnje Berlinskog zida.
- 1945. - Nakon poraza nacističke Njemačke, Berlin je podijeljen na četiri okupacijske zone. Istočnu zonu kontrolirao je Sovjetski Savez, a tri zapadne Velika Britanija, SAD i Francuska.
- lipnja 1948. - ujedinjene su francuska, američka i britanska okupacijska zona Njemačke. Nakon toga slijedi početak blokade Zapadnog Berlina od strane Sovjetskog Saveza.
- 23. svibnja 1949. - proglašenje Savezne Republike Njemačke (FRG) na teritoriju pod kontrolom zapadnih saveznika.
- 7. listopada 1949. - Na teritoriju pod kontrolom SSSR-a proglašena je Njemačka Demokratska Republika (DDR).
- 1952. - početak jačanja graničnih linija DDR-a. Granica sa Zapadnim Berlinom ostaje otvorena, pa su se oni koji žele napustiti Istočnu Njemačku uputili ovamo.
- 1957. – SRJ uvodi Hallsteinovu doktrinu, koja je podrazumijevala prekid odnosa sa bilo kojom zemljom koja je priznala DDR.
- 1958. - Nikita Hruščov najavio ukidanje međunarodnog statusa Berlina.
- 1960. – DDR uvodi ograničenja građanima SR Njemačke koji posjećuju Istočni Berlin.
- 12. kolovoza 1961. - zatvorena je granica Njemačke Demokratske Republike sa Zapadnim Berlinom.
- 13. kolovoza 1961. - zatvorene su sve kontrolne točke i postavljene ograde od bodljikave žice. Zatvaranje granice počelo je u 01.00 sat. U to je vrijeme gotovo 25.000 pripadnika "borbenih skupina" zauzelo graničnu crtu. U dokumentima se projekt pojavljuje pod nazivom "Kineski zid II".
1945-1961 DDR je ostavio 3,5 milijuna ljudi, što je otprilike 20% stanovništva Istočne Njemačke. Veće plaće u FRG-u potaknule su građane DDR-a da migriraju na Zapad. Odljev stanovništva s istoka bio je glavni katalizator za stvaranje Berlinskog zida. Osim toga, vlasti DDR-a često su se žalile na “provokativna” kršenja granica i djelovanje antikomunističkih skupina.
Povjesničari se još uvijek raspravljaju o tome kako je nastala ideja i shema podjele Berlina. Njemački istraživač Martin Zabrov smatra da je glavni inicijator izgradnje zida bio tadašnji čelnik DDR-a Walter Ulbricht koji je svoj prijedlog objasnio kao spas Istočne Njemačke. Stari političari svu odgovornost prebacuju na Sovjetski Savez, oslobađajući se tako od krivnje.
Izgradnja zida
Gradnja zida počela je 15. kolovoza 1961. godine. Ograda je građena od betonskih blokova i šupljih opeka. Radovi su se odvijali pod zaštitom graničara. Zid se službeno zvao “antifašistički obrambeni zid”.
Važno je napomenuti da je na dan početka izgradnje zida 19-godišnji graničar Konrad Schumann preskočio ogradu na svom mjestu, postavši prva izbjeglica iz DDR-a nakon službenog zatvaranja granice. Godinu dana kasnije, 18-godišnji građevinar Peter Fechter pokušao je ponoviti ovaj čin, ali je na licu mjesta upucan.
Do 1989. Berlinski zid se razvio u složen kompleks od 155 km betonske ograde.
Duljina ograde pod naponom iznosila je 127,5 km. Visina zida bila je 3,6 m.
Granična utvrda je više puta obnavljana. Isprva je to bio kamen, a zatim armirani beton. Posljednja velika rekonstrukcija obavljena je 1975. godine.
Za strance i državljane SR Njemačke uspostavljene su posebne kontrolne točke. Stanovnicima DDR-a bilo je zabranjeno prijeći granicu. Na sve koji su pokušali ilegalno prijeći zid graničari su dobili naredbu da pucaju.
Unatoč strogoj kontroli, pucnjave su se nastavile. Za to su korištene kanalizacijske cijevi i napravljeni su rovovi. Jedan od tih šahtova bio je dubok 12 metara i dugačak 140 metara, a za bijeg su korišteni i avioni i baloni.
1965. obitelj Holzapfel popela se na krov zgrade u istočnom Berlinu i ispustila uže. S druge strane granice rođaci izbjeglica uhvatili su uže i držali ga sve dok se svi nisu spustili u zapadni Berlin.
Prema ruskim istraživačima, 192 osobe su poginule dok su pokušavale prijeći zid, oko 200 ih je ozlijeđeno, a više od 3 tisuće je uhićeno. Zabilježeno je više od 5 tisuća uspješnih izdanaka.
Pad Berlinskog zida
Davno prije rušenja poznate ograde u Zapadnom Berlinu prodavale su se razglednice sa sloganom: "Zid se mora ukloniti!" Osamdesetih godina prošlog stoljeća politički lideri iz različitih zemalja pozivali su na rušenje zida. Na primjer, 1987. godine, tijekom govora ispred Brandenburških vrata, američki predsjednik Ronald Reagan apelirao je na sovjetskog čelnika Mihaila Gorbačova da uništi zid.
Razlozi pada Berlinskog zida
Sudbinu zida odlučile su demokratske promjene koje su počele u zemljama socijalističke zajednice sredinom 1980-ih. Ključnu ulogu u tim događajima odigrao je političar Mihail Gorbačov. Vlasti SRG-a su zauzvrat počele pokušavati ujediniti Njemačku. Pregovori između Njemačke i SSSR-a o ovom pitanju započeli su 1988. godine.
Pojednostavljenje graničnog režima između Austrije i Mađarske u proljeće 1989. bio je prvi signal da je skoro uništenje zida neizbježno.
Podsjetimo da je Mađarska bila dio bloka Varšavskog pakta, jedne od glavnih zaraćenih strana u Hladnom ratu. Tijekom ljeta 1989. 10 tisuća državljana DDR-a preselilo se preko područja Mađarske u Saveznu Republiku Njemačku.
U listopadu 1989. najavljen je pad sovjetskog režima u DDR-u. Nova vlada je 9. studenog najavila mogućnost nesmetanog prelaska granice.
Kako se to dogodilo
Građani DDR-a su vize mogli dobiti 10. studenog, no u večernjim satima 9. studenog tisuće Nijemaca krenulo je prema granici. Najprije su graničari pokušali potisnuti masu, ali su bili prisiljeni otvoriti granicu. S druge strane zida okupile su se tisuće ljudi iz SR Njemačke. Ono što se događalo bilo je kao masovno slavlje, pa se 9. studenoga smatra datumom pada Berlinskog zida.
Oko 2 milijuna građana DDR-a posjetilo je Zapadni Berlin tijekom 10.-12. studenog. Zid se nije srušio u jednom danu. Prvo, ograda je demontirana kako bi se stvorilo više kontrolnih točaka. I Berlinčani su došli sa svojim instrumentom pokupiti komadiće zida kao suvenir.
Službena demontaža započela je u ljeto 1990. godine.
Granične utvrde oko Berlina uklonjene su za dvije godine.
Ono što je ostalo od Berlinskog zida
Fragmenti Berlinskog zida razasuti su po cijelom gradu. I to ne samo tamo gdje je prolazila granica, nego i u raznim muzejskim izložbama. Ostaci nekadašnje zastrašujuće građevine postali su turistička atrakcija. Nabrojimo najpoznatije od njih.
Memorijalni kompleks "Berlinski zid"
Ovo je jedan od rijetkih preživjelih dijelova Berlinskog zida. Nalazi se pored stanice podzemne željeznice Bernauer Straße. Spomen obilježje obuhvaća 1,4 km nekadašnje granične crte.
Osim graničnih zgrada, možete vidjeti spomenik podjele grada i spomen kapelu posvećenu ljudima koji su poginuli pokušavajući pobjeći u Zapadni Berlin. U njemu se nalazi i informativni centar s izložbom artefakata.
Izložba na Potsdamer Platzu
Za vrijeme postojanja DDR-a Potsdamer Platz je bio podijeljen Berlinskim zidom. Vlasti su odlučile zadržati nekoliko betonskih ploča s grafitima i natpisima. U blizini se nalaze informativni štandovi.
Istočna galerija
Godine 1990. na dijelu Berlinskog zida na Mühlenstrasse sagrađena je galerija na otvorenom, danas poznata kao East Side Gallery. Predstavlja umjetnički odraz mnogih političkih događaja koji su se zbili u dvadesetom stoljeću.
Duljina galerije je 1316 m. Osim slika i grafita ovdje se nalaze brojni natpisi koji prenose atmosferu vremena pada zida.
Checkpoint Charlie
Ovo je granični prijelaz na adresi Friedrichstrasse 43-45, podignut nakon podjele grada. Checkpoint Charlie nije bio samo kontrolni punkt, već i mjesto razmjene špijuna i vojnih dužnosnika. Sada se u njemu nalazi muzej.
Ishod
Pad Berlinskog zida događaj je koji najavljuje ogromnu promjenu u svijetu. Istina, geopolitički problemi koje je ova struktura simbolizirala nisu nigdje nestali. To još jednom dokazuje koliko je čovječanstvu teško slušati lekcije povijesti, ma koliko one bile jasne.
