Češki je šezdeset i šesti najrašireniji jezik na svijetu. Dvanaest milijuna ljudi smatra ga svojim materinjim jezikom, a stotine tisuća studenata ovaj jezik uči kao drugi strani jezik. Češki spada u skupinu slavenskih jezika - razgovori na češkom turistu koji govori ruski postaju jasni gotovo odmah nakon dolaska u zemlju. Unatoč svojoj općoj jasnoći, češki jezik karakteriziraju gramatičke suptilnosti, poteškoće i iznimke koje je vrijedno poznavati kako biste ga savršeno svladali.
Kako se razvijao češki jezik
Većinu turista prije odlaska u Češku zanima koji jezik govore građani ove zemlje. Od srednjeg vijeka pa sve do danas češki se službeno smatra službenim jezikom Češke.
Tri su razdoblja formiranja češkog jezika: staro, staro i novočeško.
Sve do početka 10. stoljeća u češkom jeziku nije bilo pisanog jezika. Po prvi put češke riječi i fraze počinju se pojavljivati u njemačkim književnim djelima i knjigama na latinskom početkom 13. stoljeća.
Punopravne knjige na češkom jeziku pojavile su se u prvoj polovici 15. stoljeća, kada je češka gramatika objavljena u Pragu. U istom razdoblju pojavio se prijedlog da se u pravopis čeških riječi uvedu strani dijakritički znakovi, koji su u pisanom obliku prenosili glasove koji nemaju analoga u latiničnoj abecedi. Taj je recept prihvaćen, ali je tek u 16. stoljeću bilo moguće trajno istisnuti digitalne kombinacije slova koje prenose zvuk ispisivanjem nekoliko slova.
Češko pismo poslužilo je kao osnova za slovački, koji je nastao mnogo kasnije. A također se češkom abecedom pokušalo romanizirati neke slavenske jezike: ruski, ukrajinski, hrvatski, bjeloruski.
U službenom jeziku postoje četiri dijalekta:
- češki dijalekti;
- srednjomoravski dijalekti;
- sjevernomoravski dijalekti (također poznati kao šleski);
- slovački dijalekti.
Latinski pravopis abecede koristi se za pismeno prenošenje karakteristika sva četiri dijalekta češkoga.
Također, češki se jezik dijeli na književni, knjižni, razgovorni i opći češki. Većina mještana koristi zajednički boemski jezik. Osnovu književnog jezika čini govorni srednjočeški dijalekt koji pripada međudijalektima središnjeg dijela zemlje.
Opća pravila češke gramatike i sintakse
Razlikuju se pravila koja definiraju ovaj nacionalni jezik, a koja ga razlikuju od ostalih predstavnika slavenske skupine.
- Jezik uključuje deset fonema, koji se razlikuju po dužini, suglasnici se dijele na bezvučne i zvučne.
- Naglasak uvijek pada na prvi slog riječi, to vrijedi i za kombinacije imenica s prijedlozima (na primjer, "ˈdo Prahy" - "u Prag", "ˈdo nás" - "nama").
- Postoje samo dva broja - jednina i množina, padeži - sedam, koji se podudaraju s ruskim padežima.
- Imenice se dekliniraju prema rodu, pridjevi prema tvrdom i mekom tipu.
- Brojevima se prema leksičkom značenju dodjeljuje pet osnovnih kategorija.
- Postoji deset vrsta zamjenica, a njihovi se kratki oblici često koriste u kolokvijalnom govoru.
- Što se tiče glagola, oni razlikuju perfektne i nesvršene vrste, koji tvore četiri vremena – sadašnje, prošlo, buduće i infinitivno.
- Pravilni glagoli dekliniraju se prema općim pravilima pet zasebnih klasa, dok se nepravilni glagoli klasificiraju kao iznimke i zahtijevaju pamćenje.
- Redoslijed riječi u rečenicama određen je značenjem. Na kraju rečenice stavite imenicu ili glagol koji vrijedi istaknuti. Na primjer, rečenica: “Danilo miluje Anju” (Danilo voli Anju) prenosi koga Danilo voli, a rečenica: “Anju miluje Danilo” (Anja voli Danila) prenosi tko voli Anju.
Zanimljive značajke češkog jezika
Unatoč sličnoj fonetici ruskog i češkog jezika, neke fraze na češkom zvuče nevjerojatno komično za ruske govornike. Na primjer, "morski pas" će zvučati kao "zhrapok", "kazalište" - "divadlo", "bachelor" - "beba". Česi će avion nazvati "letadlo", hurmašice "kaki", a krastavac "guza".
Tu su i lažni prijatelji prevoditelja - riječi koje, s istim zvukom, imaju antonimsko značenje. To uključuje riječ "čerstvý" što na češkom znači svježe, "ovoce" što u prijevodu znači voće i "úžasný" koje izražava intenzivno divljenje.
Također, za rusko uho češki je neobičan za riječi s velikim brojem suglasnika u jednoj riječi ili na spoju riječi. Na primjer, riječ "čtvrthrst" koja znači "četvrt šake" sastoji se od deset suglasničkih slova.
Jedna od najpoznatijih "suglasničkih" rečenica na češkom je "Strč prst skrz krk", što u prijevodu znači "zabiti prst niz grlo". Ovaj prijedlog je uključen u sve udžbenike i tutorijale kao udžbenički primjer fonetske krutosti češkog jezika. To je jedan od rijetkih jezika na svijetu koji koristi takve kombinacije zvukova.
Osnove češkog jezika za turiste
Unatoč pripadnosti istoj slavenskoj jezičnoj skupini, ruski i češki se značajno razlikuju. Prije dolaska u ovu zemlju preporuča se savladati minimalan broj svakodnevnih fraza. Tako ćete se osjećati ugodnije dok komunicirate s Česima i dobiti pomoć ako je potrebno.
Ako vam je jezik težak, ne brinite: većina Čeha komunicira s turistima na ruskom.
| Fraza | Prijevod |
|---|---|
| Svaki dan: | |
| Dobar dan! | Dobri den! |
| Kako si? | Yak sy mash? |
| U redu, hvala. | Dobzhe, dyakui. |
| Molim. | Mi pitamo |
| Doviđenja! | Kod shledanou. |
| Govorite li ruski (engleski, njemački)? | Peck rushtina (engleski, njemački)? |
| Možeš li mi pomoći? | Možeš li mi pomoći? |
| Pa ne. | Ano / ne. |
| Oprosti. | Prominte. |
| Turist: | |
| Ima li ovdje informacija za turiste? | Koje turističke informacije? |
| Treba mi karta grada. | Plan Mate Minesta. |
| Kada se otvara izložba/muzej? | Kamo su usmjerene izložbe/muzeji? |
| U dućanu: | |
| Koliko košta? | Čolić onda čekaj? |
| Jako je skupo. | Isti mots draže. |
| Ne sviđa mi se. | Ne libi. |
| Ja ću ga uzeti. | Wezma si to. |
| Daj mi 1 kg sira. | Daj mi jedan kilogram sira. |
| U restoranu: | |
| Dajte mi jelovnik, molim vas. | Yidelny letke, molim. |
| Kruh/čaj/kava s mlijekom. | Kruh / čaj / kava s mlackom. |
| Crveno/bijelo vino. | Cervene / žučno vino. |
| Juha / riba / meso / salata / desert. | Voluharica / riba / maso / salata / decert. |
| Doručak ručak večera. | Snidane / obied / večer. |
| U hotelu: | |
| Rezervirao sam kod vas. | Mama, imaš rezervaciju. |
| Imate li dvokrevetnu sobu? | Mate, jesu li dva luzhkovy mir slobodni? |
| S balkonom / tušem / WC-om. | S balkonom / sprhou / vetse. |
| Koliko košta soba po noći? | Čolike mirno stajati na zadnjici? |
| Mogu li vidjeti sobu? | Mogu li u mirovinu? |
| Gdje mogu parkirati svoj automobil? | Gdje parkirati mahovinu? |
| U različitim situacijama: | |
| Gdje je ovdje banka/mjenjač? | Gdje je banka/mjenjačnica? |
| Gdje je ovdje telefon? | Gdje mogu telefonirati? |
| Trebam liječnika. | Pitajte doktora. |
| Pozovite policiju/hitnu pomoć. | Prijavite se pitajući policiju/sigurnosnu službu. |
| Gdje je policijska postaja? | Gdje je komisarski polisin? |
Osnove učenja češkog
Percepcija i poznavanje jezika su različiti pojmovi. Međujezični homonimi, dijalekti, prisutnost dijakritika i osobitosti građenja rečenica ometaju učenje češkog za većinu studenata koji govore ruski.
Da biste naučili češki, morate se apstrahirati od gramatičkih pravila, fonetike i sintakse ruskog jezika.
Glavno pravilo uspješnog učenja je uvijek znati i zapamtiti da je češki jezik težak i samostalan.
Ako planirate sami učiti ovaj jezik, počnite sa slušanjem pjesama i filmova na češkom, a zatim povežite najjednostavniji vodič za samostalno učenje, ako je moguće, komunicirajte s izvornim govornicima češkog u posebnim aplikacijama.
Najbolje rezultate u učenju češkog jezika postižu studenti koji pohađaju posebne kolegije. Ove jezične škole više pažnje posvećuju dijalektima, koji predstavljaju samostalne jedinice češkog jezika, uče pravilnom izgovoru. Samo ovdje ćete moći savršeno razumjeti zamršenost gramatike i brže naučiti jezik, jer ćete morati stalno govoriti češki.
Zaključak
Češki jezik, kao službeni jezik Češke, nalazi se i u češkim dijasporama u susjednim zemljama. Ovaj jezik je prošao dugi povijesni put formiranja, stoga uključuje četiri različita dijalekta i posebna gramatička pravila.
Ako planirate putovanje u Češku, unaprijed naučite svakodnevne fraze na ovom jeziku kako biste se osjećali ugodno u razgovoru s izvornim govornicima.
